Puhanje balončića zaista vraća u bezbrižne dane djetinjstva, u beskrajne proljetne dane igranja vani, u prirodi, na zraku.
U svakome od nas čuči još uvijek ono malo dijete koje bi se samo igralo, kojemu vrijeme ne leti nego teče u veselju, znatiželji i spontanosti. Premda se ne možemo vratiti u te dane, svakako se možemo prepustiti glasu djeteta u sebi. Možemo uživati u danu u kojem jesmo i prepustiti suncu, umjesto kazaljkama na satu, da svojim zalaskom kaže kad taj dan završava.
Upravo tako smo se Ana i ja osjećale na ovom proljetnom danu. Jedva smo dočekale lijepo vrijeme i boravak u prirodi. Odlučile smo otići u obližnju šumu i uživati u toplom danu, zelenilu i puhanju balončića. Sve je bilo savršeno osim što smo zaboravile da s toplim vremenom stižu i dosadne krvopije – komarci. Tako smo pored hvatanja balončića morale mahati rukama i da otjeramo neželjene letače. Dan je svejedno protekao u veselju, a evo i mali pregled u nastavku.
Kao što se vidi, Ana se super snašla i u ulozi modela. Opuštena, vesela, prekrasnog osmijeha… Što više fotograf može poželjeti : )
Odgovori